U suradnji s portalom Ofenziva.ffa.hr danas donosimo zanimljiv tekst o povijesti našeg najtrofejnijeg gradskog kluba, ali ujedno i najvećeg tragičara, NK Marsonije, i to iz pera našeg Brođanina Nike Matičevića. Uživajte!
Dok sam se jedne sparne ljetne subote s još dvije tisuće duša tiskao na Stadionu kraj Save i gledao utakmicu Marsonije i sinjskog Junaka pitao sam se: Što se dogodilo ‘Marsi’? Kako je klub koji je pobjedio Hajduk tjedan dana nakon što je Hajduk namučio Ajax i u prvoj utakmici odigrao 0:0, koji je u gradu koji toliko voli sport, došao do toga da se bori za ostanak u jedinstvenoj trećoj ligi, odnosno u 2. NL?
Marsonia je prema službenim zapisima, iako ima naznaka da je osnovana i ranije, osnovana 1909. godine u Slavonskom Brodu. U početcima se natjecala u prvenstvu pokrajine koje je i osvojila u 3 navrata, a koje je bilo pod okriljem Zagrebačkog podsaveza.
ime se mjenja u BSK (brodski sportski klub), a to ime će zadržati sve do 1992. kada se vraća prvotno ime. Igraju na Stadionu kraj Save, ali su u par sezona domaćini bili na stadionu ŠRC Stanko Vlainić-Dida gradskog susjeda NK Željezničara.
Prvi zlatni dani ‘Marse’ su bili, još za bivše države u sezoni 85./86. Brođani su te sezone u kupu izbacili tada stabilnog prvoligaša Slobodu iz Tuzle, a dobro su namučili i zagrebački Dinamo.
Obranu je predvodio Mato Mandžukić, otac srebrnog iz Rusije, a bilo je još tu mnogo sjajnih igrača poput Mesara, Kušljića, Lučana, Kuzmanovića i mnogih drugih koji su kao uostalom i cijela 2. i 3. Jugoslavenska liga uz nogomet još imali i stalan posao što samo još više uzdiže njihovo umijeće.
Nakon što su izbacili Slobodansku Tuzlu s 3:0, u utakmici gdje su potpuno nadigrali prvoligaša i slavili golovima Mandžukića, Mesara i Damjanovića na Stadion kraj Save je stigao Dinamo pod trenerskom palicom Miroslava Ćire Blaževića.
Deset tisuća navijača se natiskalo nadajući se iznenađenju, a i svi su htjeli vidjeti majstorije braće Cvjetković, Hadžića, Mlinarića i drugih. Atmosfera je bila užarena, a Ćiro je poslije utakmice rekao kako bi Marsonia s ovim sastavom mogla biti stabilan prvoligaš.
Marsonia, odnosno BSK je bila u potpunosti ravnopravan protivnik. Dinamo je poveo golom Kataneca, a Marsonija je izjednačio do kraja poluvremena golom Lučana. U drugom poluvremenu poništen je zbog navodnog zaleđa regularan gol Bognara te se umjesto slavlja Marsonije gledalo izvođenje jedanaesteraca.
Stojić je obranio udarce Mesaru i Tuti i Dinamo je prošao dalje. Dinamo je te sezone otišao skroz do finala gdje je izgubio od Veleža, a Zvezdu je u polufinalu pobjedio s 4:0.
Marsonia je te sezone ušla i u 2. Jugoslavensku ligu. Nakon što je bila na prvom mjestu 3. HL Istok igrala je doigravanje protiv Dinare iz Knina. U Kninu je bilo 0:0, a u Slavonskom Brodu je Marsonia slavila s 1:0 golom Mate Mandžukića i ušla u ligu iz koje je dvije godine kasnije ispala.
Marsonija je u sezoni 93./94. izborila ulazak u 1. HNL. Predvođena braćom Mujčin i trenerskom palicom Ilije Lončarevića, Marsonia je odmah iduće sezone ostvarila i svoj najbolji plasman ikad.
U sezoni u kojoj je pred deset tisuća gledatelja na stadionu od NK Željezničar, golom Zemira Mujčina pobjedila Hajduk. Hajduk koji je bio u najjačem mogućem sastavu i koji je skoro prošao u polufinale Lige Prvaka. Te sezone izborili su i plasman u Intertoto kup, ali su ga zbog toga što im nijedan od dva brodska stadiona nije dobio licence odbili igrati. Rješenje je bilo da igraju u Perkovcima, ali su to odbili.
Dvije sezone kasnije Marsonija je ispala iz 1. HNL. U dodatnim kvalifikacijama, koje je igrala protiv Samobora i Dubrovnika na stadionu od NK Zagreba, dobila je Dubrovnik, ali izgubila od Samobora koji je dobio obje utakmice i ušao prvi i zadnji pit u 1. HNL.
Marsonija je kasnije bila još 3 puta u prvom razredu, ali nikada nije došla ni blizu da ponovi onakvu sezonu. Najbolji trenutak koji su imali od te sezone su definitivno dvije utakmice protiv Solina za ostanak u 1. HNL. Marsonia je u gostima povela 1:0 pa do poluvremena gubila 5:1, ali je u zadnjim minutama smanjila na 5:2. U uzvratnoj utakmici Ivica Olić pred 7 tisuća razdraganih navijača zabija 3 gola i Marsonija ostaje u ligi još jednu sezonu, a iduće ispada. Zanimljivo je da je Olić zabio i oba gola u prvoj utakmici tako da je bio strijelac svih 5 golova u te dvije utakmice.
Marsonia se može pohvaliti navijačkom skupinom koja je sigurno jedna od najvjernijih i najvatrenijih navijačkih skupina u državi. Ime skupine je Legija, a taj naziv se, iako se i prije u velikom broju išlo na utakmice, prvi put spominje 1989. na jednom transparentnu kojeg je milicija odmah maknula. Te godine skupina mladića sa naselja Slavonije I i Andrije Hebranga (tada Franje Sertića) kreće organizirano odlaziti na utakmice.
Marsonia je tijekom rata, zbog straha od bombardiranja, svoje domaće utakmice igrala u Požegi, ali to nije spriječilo Legiju da odlazi na domaće utakmice. Na svaku utakmicu su iz Slavonskog Broda odlazila 3 ili 4 puna autobusa kako bi se dala podrška ‘Marsi’.
Bili su aktivni i na gostovanjima i skoro pa i nije bilo gostovanja na kojem nisu bili. Dok je autocesta do Zagreba bila okupirana na gostovanja su išli podravskom magistralom, a do Zadra i Šibenika su išli jadranskom. Autobusom za to putovanja treba preko 10 sati što samo dokazuje odanost Legije.
Grupa je možda i najpoznatija po legendarnom transparentu “Kad se Šolja rakije narolja, onda Šolja radi što ga volja”. Taj transparent je od 1994. pratio Marsoniju na skoro svakoj domaćoj i gostujućoj utakmici i jedan je od simbola Legije.
O ljudima u upravi, njihovoj funkcionalnosti i svemu drugome nisam želio pisati jer mi je cilj bio da ovo bude pozitivan tekst koji će se prisjetiti posrnulog slavonskog nogometnog velikana te koji se neće previše baviti politikom.
Istina je da je Slavonski Brod jedan od gradova koji najmanje ulaže u sport (barem kad nije izborna godina), ali činjenica je da i u samom klubu ima nekoliko ljudi koji nemaju pretjerano dobre namjere, a bome ni čist račun.
Marsonia je prošle sezone bila u top 15 najposjećenijih klubova u državi, a taj trend se nastavio i ove godine. Slavonski Brod je najveći grad bez barem drugoligaša, a ljudi u Brodu vole Marsoniju i vole nogomet i svi bismo željeli vidjeti Marsu u minimalno jednoj ligi više.
Svima nam fali Marsa i poznati slogan “Nema boda iz broda”. Marsa će unatoč svemu uvijek imati podršku Legije koja i dalje odlazi na sve utakmice. Nadamo se kao i oni da ćemo ih uskoro gledati u višem rangu, a dotada nam ostaju taktovi himne od Legije:
Marsa Marsa Marsa Marsonija
Uz tebe je brodska Legija
Marsa Marsa Marsa Marsonija
Legiji je ona svetinja
PRETHODNA VIJEST
SLJEDEĆA VIJEST
.PNG)
